Svetu pričest po prvi puta primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola koji stanuju na području naše župe. Od njih se traži da redovito pohađaju školski vjeronauk od prvog razreda osnovne škole, te da u trećem razredu, uz školski, redovito pohađaju i župni vjeronauk te usvoje određena znanja. Nakon završene priprave, po prvi puta, pristupaju sakramentu pomirenja (ispovijedi), a nakon toga, svečano, u nedjeljnom euharistijskom slavlju, primaju svoju prvu sv. pričest. Do toga ih trenutka prate njihovi roditelji i zajedno se sa svojom djecom pričešćuju.

​

Dokumenti koji su potrebni:

Roditelji svakog djeteta, na početku vjeronaučne i školske godine, na roditeljskom sastanku, dobijaju prijavnicu za vjeronauk za prvu pričest. Tu prijavnicu, ispunjenu, roditelji ili djeca predaju u župni ured najkasnije. Ako žive izvan župe sv. Jurja tada moraju donijeti dozvolu svojega župnika za pohađanje priprave i primanje prve pričesti u našoj župi.

​

                      

 

Poštovani roditelji i budući prvopričesnici!

 

Prva Sveta Pričest je jedan od sedam svetih sakramenata, te zajedno s krštenjem i potvrdom čini tzv. sakramente kršćanske inicijacije. ​​

Prvu Svetu pričest po prvi puta primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola. Od njih se traži da redovito pohađaju školski vjeronauk od prvog razreda osnovne škole, te da u trećem razredu usvoje određena znanja. Nakon završene priprave, župnog vjeronauka, po prvi puta, pristupaju sakramentu pomirenja (ispovijedi), a nakon toga, svečano, u nedjeljnom euharistijskom slavlju, primaju svoju prvu sv. pričest. Vaš župnik, vjeroučitelji i cijela župna zajednica raduju se i iskreno vam čestitaju što će vaše dijete primiti sakrament Prve Svete Pričesti.

​

Tom prigodom bismo htjeli naglasiti vašu roditeljsku ulogu u pripremi za taj sveti sakrament. Vaša uloga u pripremi za prvu pričest i općenito u vjerskoj pouci je neprocjenjiva.

Suvremeni svijet, usprkos svim svojim tehničkim dostignućima koja omogućuju brzu i udaljenu komunikaciju među ljudima ipak narušava mnoge društvene veze, a prva među njima jest obitelj. Danas sve više nastaju obitelji koje se svode na samu jezgru; roditelje i djecu, dok obitelji u kojima bi zajedno živjele tri generacije (bake i djedovi) ima sve manje. U suvremenom svijetu rasporedom poslova i aktivnosti ugroženo je zajedništvo djece i roditelja. Mnogi su rastrgani između poslovnih i obiteljskih obaveza. Osim toga, svjedoci smo kako se i brojnost djece u obiteljima smanjuje.

​

Obitelj je najčvršća poveznica koja postoji među ljudima. Osobe koje žive u takvoj zajednici uspostavljaju neraskidive veze.

​

Međutim, obitelj je i istovremeno i tako krhka i raspadljiva ukoliko se obiteljski život zanemaruje i ne njeguju obiteljske veze. Zato Crkva roditeljima i pridaje najveću važnost u općenitom odgoju djece, posebno u vjerskom smislu.

Nitko ne može, pa ni svi svećenici, časne sestre ili vjeroučitelji ničim zamijeniti ili nadoknaditi ulogu roditelja u tako važnoj i odgovornoj zadaći koja je istovremeno i teška i prelijepa.

Kroz vjerski i ostali odgoj djece obitelj ostvaruje svoje poslanje kao „kućne Crkve“. Roditelji su prvi navjestitelji vjere svoje djece i to ne samo riječima nego prvenstveno svojim primjerom. Bračna i obiteljska duhovnost, razgovor o Bogu u krilu obitelji i zajednička molitva bitne su oznake i vrline jedne kršćanske obitelji koja tako svojim članovima omogućuje rast i sazrijevanje, ne samo u vjeri, nego u svakom pogledu. Obitelji koje nastoje pratiti slavlje kršćanskih blagdana kroz godinu i koje nastoje sačuvati nedjelju kao Dan Gospodnji postižu daleko više od pukog održavanja tradicija ili pobožnog uvježbavanja u kršćanstvo. Oni stvaraju uvjete u kojima njihovi članovi rastu ne samo u vjeri nego i u drugim humanističkim krepostima i na taj način te obitelji doista uključuju Boga u svoj svakidašnji život.